varoš — ova mađarska reč je vrlo rano, još sredinom XV v., ušla u turski jezik. Turci su je preuzeli ne iz mađarskog nego iz srpskog jezika. Ona u sva tri jezika znači pre svega podgrađe, suburbium jednog grada i otvoreno gradsko naselje uopšte (die Stadt). U turskoj civilizaciji reč varoš najčešće znači naselje gradskog tipa koje je isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom koje se isključivo ili pretežno bavi gradskom privredom, rudarskom proizvodnjom ili nekim drugim specijalnim zanimanjem, bez obzira kada je nastalo, ko ga je osnovao i da li ima tvrđavu, tj. bez obzira da li ono predstavlja podgrađe neke tvrđave (kao varoš Smederevo, varoš Beograd) ili otvoreno gradsko naselje (kao varoš Priboj, varoš Rogatica, Nova Varoš itd.). Takvih naselja je u tursko doba, kao i ranije, u našim zemljama bilo dosta. Ima više primera da su Turci razvijali stara i osnivali nova naselja koja su naseljavali hrišćanskim stanovništvom i nazivali ih varošima. Ako je u varoši tokom vremena preovladalo muslimansko stanovništvo, ona je postajala kasaba ili šeher, dok se naziv varoš svodio na jednu ili više hrišćanskih mahala u tim mestima. Odatle varoš u turskom znači još onu četvrt jednog tursko-muslimanskog gradskog naselja u kojoj stanuju hrišćani, hrišćansku mahalu. Ima više primera da su ti nazivi nastajali vrlo kasno, i da su se održali do kraja turske vladavine u pojedinim našim zemljama. Svaka varoš imala je svoga starešinu koji se obično zvao knez. Na čelu pojedinih varoških mahala nalazile su se mahalske starešine koji su se nazivali ćehaje.

 (EČ 665; ЛССВ s.v.)