kala (češće: kale) — veća tvrđava sagrađena od tvrdog materijala, kamena i cigle, opremljena kulama i bastionima i opasana bedemima. Takvo utvrđenje bio je npr. Beograd. Svako utvrđeno mesto imalo je svoju stalnu posadu, veći ili manji garnizon. Na čelu redovne gradske posade nalazio se dizdar (kaštelan, zapovednik tvrđave i njene posade). Članovi stalne i redovne gradske posade zvali su se mustahfizi (čuvari grada) To je bio osnovni i glavni rod turske vojske u svakoj tvrđavi. Oni su bili organizovani u džemate, buljuke i ode. Na čelu svakog džemata nalazi si jedan aga, na čelu buljuka buljukbaša, a na čelu ode — odabaša. Osim toga, svaki grad je imao svoga imama, sveštenika. Svi članovi stalne i redovne gradske posade uživali su za svoju službu tzv. gedik timare; nekada su dobijali platu u novcu, a često i jedno i drugo. Veći i značajni gradovi imali su veću i složeniju vojnu organizaciju. U njima su pored mustahfiza postojali još martolozi, azapi, farisi, džebedžije, tobdžije bešlije, gonulije (đonlije) i dr. Skoro svako utvrđeno mjesto imalo je podgrađe koje je prema svom karakteru imalo status varoši, kasabe il šehera, ali su takva mesta obično nosila samo jedan atribut i to onaj po kome su bila značajnija, po kome su se naročito isticala. Tako je npr. Beograd bio kala i šeher, ali on je redovno nosio samo atribut kala jer je - pored svega svoga privrednog razvoja, značaja, veličine i važnosti kao muslimanskog kulturnog centra - po svom strateškom položaju bio stalno najznačajniji kao tvrđava. Sarajevo je npr. imalo od XVI v. svoj grad koji je početkom XVIII v. bio opasan bedemom, ali je ono stalno imalo atribut šehera, a ne kale. Isto tako Užice, Niš, Banjaluka i dr.

U ovako utvrđenim naseljima kalom se redovno zvala samo tvrđava ili još onaj deo grada koji je bio opasan bedemom, dok je varoš, kasabu, odnosno šeher predstavljao obično samo onaj deo naselja koji se nalazio izvan gradskih bedema. U krugu gradskih bedema stanovao je u prvom redu vojni garnizon, ali su tu mogle postojati i mahale u kojima je stanovalo civilno stanovništvo. U samoj tvrđavi bila je, naravno, uvek isključivo gradska posada.

 (EČ 633)